Općenito o zastari
Općenito govoreći, zastara u građanskom pravu je institut koji služi smanjenju neizvjesnosti. Drugim riječima, protekom određenog vremena (zastarnog roka) vjerovnik više ne može uspješno pred sudom tražiti od dužnika da ispuni svoju obvezu.
Tražbina vjerovnika se u teoriji ne gasi, ali ako dužnik pred sudom istakne prigovor zastare, sud će vjerovnikov zahtjev odbiti. Time se postiže pravna sigurnost za dužnike, koji ne moraju zauvijek strepiti hoće li ih vjerovnik tužiti ili ne.
O nezastarijevanju prigovora ništetnosti
Međutim, za neke zahtjeve u obveznom pravu zastara je isključena. Tako primjerice Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje u tekstu: Zakon o obveznim odnosima) propisuje kako ne zastarijeva pravo na isticanje ništetnosti ugovora (čl. 328.).
Takvo zakonsko rješenje je logično. Kada se sudski utvrdi da je neki ugovor ništetan, uzima se kako takav ugovor nikada nije niti postojao ili proizvodio bilo kakve učinke. Stoga ne bi imalo smisla propisivati zastarijevanje prava na isticanja prigovora ništetnosti ugovora koji, pravno gledajući, nikada nije niti nastao.
Dakle, pravo isticati ništetnost ugovora pred sudom nikada ne zastarijeva.
Zastarijevanje restitucijskog zahtjeva
Ako sud utvrdi da je neki ugovor ništetan, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl. 323. Zakona o obveznim odnosima). Zahtjev za vraćanjem onoga što je primljeno na temelju ništetnog ugovora naziva se restitucijski zahtjev. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti i restitucijski zahtjev su povezani, ali različiti i odvojeni zahtjevi.
Oni se mogu postaviti zajedno u jednoj tužbi, a mogu se postaviti i odvojeno. No, restitucijski zahtjev uvijek ovisi o tome je li prethodno utvrđena ništetnost. Drugim riječima, ne može se tražiti vraćanje onoga što je primljeno na temelju ništetnog ugovora ukoliko nije utvrđeno da je ugovor ništetan.
Za razliku od isticanja ništetnosti, restitucijski zahtjev zastarijeva. Restitucijski zahtjev zastarijeva u roku od 5 godina, ali zastarni rok počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđenai ništetnost ugovora.
Na primjer, ako ste 2001. sklopili ugovor za koji sumnjate da bi mogao biti ništetan, možete bez straha od zastare podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti u 2021. Od trenutka pravomoćnosti presude kojom se utvrdilo da je ugovor ništetan (recimo da se to dogodi u 2023.), možete u roku od 5 godina postaviti restitucijski zahtjev za vraćanjem svega što je primljeno na temelju ništetnog ugovora (dakle do 2028.).
Restitucijski zahtjev može se postaviti odmah uz tužbu za utvrđivanje ništetnosti, a može ga se postaviti i naknadno, nakon što je utvrđena ništetnost, kao samostalnu tužbu.
Stav sudske prakse o zastarijevanju restitucijskog zahtjeva
Opisano pravno stajalište potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.:
“Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“
Županijski sud u Varaždinu u presudi broj Gž-503/2020 od 19. svibnja 2020., citira spomenuti stav Vrhovnog suda te zatim zaključuje:
„Prema iznesenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom su utvrđene ništetnim predmetne odredbe Ugovora o kreditu.“
Županijski sud u Varaždinu, u presudi broj Gž-1226/2020 od 3. ožujka 2021., na sličan način tumači pravno shvaćanje Vrhovnog suda:
„Prema naprijed iznesenom shvaćanju tijek zastare utužene tražbine nije ni mogao početi teći prije pravomoćnosti pobijane presude kojom je utvrđena ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu.“
Svojom presudom od 28. travnja 2021., u predmetu Pž-6691/2019, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske primijenio je shvaćanje Vrhovnog suda na identičan način:
„Zbog toga, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020.). Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena tek ovom drugostupanjskom odlukom, to je tek u tom trenutku počeo teći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.“
Županijski sud u Velikoj Gorici, presudom od 11. svibnja 2021. u predmetu broj Gž-448/21, možda je i najjasnije od svih sudova obrazložio pitanje početka tijeka zastare u slučaju nepoštenih, tj. ništetnih ugovornih odredbi:
„Kako je u ovoj pravnoj stvari 24. studenog 2020. pravomoćno utvrđena ništavom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to sukladno navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zastara počinje teći od 24. studenog 2020. kao dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost čl. 2. ugovora o kreditu, slijedom čega je neosnovan prigovor zastare.“
Iz svih navedenih presuda slijedi zaključak kako zastara potraživanja iz ništetnih ugovora počinje teći danom kada je ništetnost pravomoćno utvrđena.
Neki životni primjeri, gdje se radi o velikom broju ugovora kod kojih ovdje opisana pravila dolaze do izražaja, jesu prvenstveno općepoznati „švicarci“ (za potrošače, ali i za pravne osobe!), ugovori iz afere „Leasing“ te ostali ugovori o kreditu (eurski, čak i kunski) koji sadrže nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope.
U svim tim slučajevima financijske se institucije pogrešno pokušavaju pozvati na zastaru, međutim stav sudske prakse je jasan te zastare za pokretanje postupka nema.
Zaključak
Ne zastarijeva pravo na isticanje prigovora ništetnosti ugovora ili nekih njegovih odredbi.
Nadalje, zahtjev da svaka ugovorna strana vrati ono što je stekla na temelju ništetnog ugovor (restitucijski zahtjev) zastarijeva u roku od 5 godina od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora ili nekih njegovih odredbi.
Iz navedenog razloga, dužnici koji su se zaduživali u švicarskim francima i nadalje imaju mogućnost podnošenja tužbi radi utvrđivanja ništetnim spornih odredbi ugovora o kreditu kojim je:
- ugovorena valuta zaduživanja u švicarskom francima i
- pravo kreditora na jednostranu promjenu ugovorne kamate,
neovisno o datumu sklapanja takvog ugovora, jer ne zastarijeva pravo prigovaranja ništetnosti ugovornih odredbi dok petogodišnji zastarni rok za povrat stečenog na temelju ništetnog pravnog posla, počinje teći od dana pravomoćnog utvrđivanja ništetnosti ugovora ili nekih njegovih odredbi.